Kad sam izložio ideju o održavanju Božićnog domjenka našem Predsjedniku kluba i svima koji su bili prisutni na jednom od sastanaka Uprave koji smo održali, bio sam vođen željom da na jednom mjestu okupimo svečlanove kluba, igrače i njihove obitelji (roditelje, braću, sestre, djedove, bake, djevojke, dečke…) na jedno zajedničko druženje pred nadolazeće blagdane, s ciljem da se ljudi malo podruže i eventualno upoznaju. Predsjednik i ekipa su se aklamacijom složili da nam jedno takvo druženje svakako treba i dobili smo zadaću naš Baćo i ja da počnemo lagano sa pripremama za domjenak.
U zraku se već naveliko osjećalo predblagdansko raspoloženje, kada smo počeli s prvim dogovorima kako bi to trebalo izgledati, gdje ćemo održati domjenak i još puno sitnica koje smo morali uklopiti u naš plan.
Naši mladi treneri Marko i Zveki su imali ideju o održavanju utakmice između selekcija, s tim da su izložili ideju da bi tekma mogla biti humanitarnog karaktera i da se prikupljaju potrepštine za one koji trebaju našu pomoć. Krešo je isto htio dati svoj prilog tome te smo dogovorili da jednu tekmu odigraju najmlađi klinci, a jednu djevojke.
Dogovorili smo se da ćemo prikupiti podatke koliko roditelja i djece bi moglo biti na domjenku, prije slijedećeg sastanka Uprave, da znamo planirati nabavku klope i pijače i ostalih potrepština.
Nekako usporedo s tim, su me neki roditelji pitali na koji način oni mogu učestvovati pomoći s organizacijom domjenka, spominjući donošenje kolača, sokova, a neki bogme i „konkretnih“ stvari (vino i voda i sl.). Vidio sam da su roditelji već upoznati s tim i da se dobar glas daleko širi, pa smo dogovorili s trenerima da vide da li ima još zainteresiranih roditelja koji su voljni pridonijeti održavanju domjenka i da mi dostave podatke.
Treneri su mi poslali brojke i moram reći da sam bio ugodno iznenađen odazivom roditelja s jedne strane i njihovom voljom i željom da učestvuju u domjenku na bilo koji način (donošenjem hrane i pića, pomaganjem na bilo koji način, običnim slaganjem stolova ili donošenjem humanitarne pomoći za „Sportsko srce Samobora“).
Kad sam prikupio podatke od svih trenera i sve to stavio na papir i zbrojio, ispalo je da se broj roditelja i djece koji su se javili da će doći, zajedno sa seniorskom ekipom i veteranima opasno približio brojci 300…!
Napravljeni su zadnji dogovori, podijeljene zadaće oko posljednjih nabavki i veselje je moglo početi…!
Ako je postojala i najmanja bojazan kako uskladiti toliki broj ljudi i igrača na jednom tako malom prostoru, vrlo brzo je nestala sva moja zabrinutost kad je došao taj petak 15.12.2017. godine u večernjim satima.
Dok su klinci odigravali tekme, moji juniorčići su pomogli složiti stolove i stolice i veselje je polako počelo. Još dok smo slagali stolove, roditelji su počeli donositi kolače, sokove, grickalice, a neke mame (mama Jagodić, mama Kupres) su se odnekud stvorile i preuzela dobar dio slaganja hrane i aranžiranja stolova, na čemu sam im neizmjerno zahvalan. Ubrzo se broj mama povećao i ja sam ležerno mogao dogovarati doma da se dovrši kuhanje češnjovki i transport do dvorane
[the_grid name=”2017012Bozic-Utakmica1″]
[the_grid name=”2017012Bozic-Takmicenje”]
Kako je prva tekma završila, tako se vrlo brzo napunio hol u dvorani, klinci tek pristigli s tekme su navalili hrdati grickalice, dok su čekali da stignu pizze i da nešto „ubace u kljunčiće“.




Roditelji su neumorno i dalje donosili sokove i klopu za klince, a mnogi su donosili i humanitarnu pomoć za „Sportsko srce Samobora“.

Za to vrijeme je tata Jelić počeo rezuckati kuhane češnjovke, čiji se opojni miris vrlo brzo proširio holom, izazivajući pažnju dobrog dijela roditelja i igrača. Ubrzo je stiglo još kuhanih češnjovki, tako da se oko pulta vrlo brzo stvorilo veselo društvance roditelja i članova kluba, koje je ispijalo odličnu šljivu, gemište i sokove, sladeći se slasnim češnjovkama. Nekako u isto vrijeme su stigle i pizze za naše klince, koje su nestale sa stolova brzinom munje, a neki od klinaca su navalili i na češnjovke.
Kako je vrijeme prolazilo u ugodnom druženju, tako se naš hol popunjavao, jer su i djevojke završile sa tekmom i pristigla je nova tura roditelja i klinaca.
[the_grid name=”2017012Bozic-Utakmica2CureCure”]
[the_grid name=”2017012Bozic-Utakmica2CureDecki”]
Naravno, brzo su i za njih stigle pizze koje, također, nisu imale nikakvih šansi protiv naši Risica i ubrzo su „ishlapile“ sa stolova, a cure i ostali klinci su se odali bezbrižnom čavrljanju i natjeravanju po dvorani.
Za to vrijeme su pristigli i seniori i veterani, iskusno se pridruživši našem pultu gdje se konstantno družilo društvance, stalno se smjenjujući, jedni su dolazili, drugi odlazili i to je tako trajalo cijelo vrijeme.
[the_grid name=”2017012Bozic-Zabava”]
Bilo je zanimljivih situacija kod našeg pulta, u jednom trenutku su se dvije mame išle upoznati, da bi na kraju skužile da su kao mlade zajedno izlazile…! U tom trenutku sam pomislio, da se ništa drugo nije večeras dogodilo u dvorani, ovaj susret bi bio dovoljan da ispuni svrhu ovog domjenka. Naravno da to nije bio jedini takav doživljaj tu večer, jer toliko veselih lica, zafrkancije, pozitivne energije i dobrog štimunga odavno nisam doživio…!
Kako je vrijeme letilo, roditelji i njihovi klinci su se polako počeli razilaziti, jer su oni naravno još malecki (roditelji naravno, jer klinci neće to nikad priznati) i trebaju biti ranije u krevetu, tako da se malo-pomalo naš hol počeo prazniti, a nekako usporedno s tim, su se praznili i tanjuri sa klopom i boce sa pićem.
Naravno, najhrabriji su zadnji ostali (netko mora zatvoriti birtiju, kak’ bi narod rekel, kaj ne…?) i u sad već potpuno opuštenoj atmosferi, su se praznile zadnje boce pića. Još nam je samo preostalo pomoći počistiti sve za sobom, vratiti stolove i stolice u skladište i otići kući.
Mislite da je tu završilo…? Kaj god…! Nas par upornih je htjelo otići do Bunkera i još popiti koje pićence, međutim, nažalost (ili nasreću..?), došlo je do malog nesporazuma i zaključili smo da je najbolje otići doma spat.
Na kraju, što da Vam još kažem…? Nadam se da je svima bilo dobro kao meni i ekipi, da ste se svi dobro, dobro zabavili i da ćemo se ponovo okupiti u ovako velikom broju, ako ne prije, onda idućeg Božićnog domjenka.
Ovim putem svim članovima kluba, igračima i igračicama, njihovim roditeljima, braći i sestrama, bakama, djedovima i svima onima koji brinu o njima, želim sretne Božićne i Novogodišnje blagdane i da Vas sve u životu prati zdravlje i sreća, a našem klubu želim puno uspjeha u sportskim natjecanjima koje ga očekuju…!

