Godina je 1974. Mjesto događanja: Gimnazija u Samoboru. Sastanak kojem svjedoče učenici na čelu s prof. Slavko Rudolfom. Riječ po riječ, međusobno razumijevanje i zajednički cilj: osnovati košarkaški klub. Zamišljeno i učinjeno. I tako je sve počelo. Dan po dan, mjesec za mjesecom, godina za godinom. Sve do sada 41. obljetnice rada i djelovanja. Staza popločena uspjesima, ponekad i s malo padova, ali sve u svrhu prepoznatljivosti samoborske košarke.
– I danas se itekako dobro sjećam tih početaka. Sjećam se svih onih, koji su se pokazali i dokazali u radu našeg kluba. Nažalost, mnogih više i nema među nama, ali mi koji smo još tu, itekako smo ponosni na naš klub, kaže predsjednik Branislav Leković. Okupio nas je naš Slavko Rudolf, koji je imao na dispoziciji nas nekoliko s određenom visinom u rastu, i dao do znanja da imamo osnovne predispozicije za igranje košarke. Bili smo marljivi, radili, učili košarku. Takvi smo ostali i do danas.
Sve je to povijest. Sve je to vrijeme odrastanja jednog športa u Samoboru, koji je sada u vrhu kvalitativne športske ponude Grada.
– Zaista, u proteklih 40 godina napravilo se mnogo. Mi danas u klubu imamo 10 momčadi, raznih uzrasnih kategorija, s preko 150 igrača. Imamo maksimalne uvjete za rad. Svaki dan nam je na raspolaganju SD Samobor, gdje radimo i djelujemo. Jednostavno, u našem Samoboru prihvaćeni smo na pravi način. Vjerujem da se i odužujemo našim rezultatima.
Momčadi pokazuju zavidne rezultate. Gdje se sve natječu mladi kluba, ali i oni stariji?
– Seniori su vrlo stabilna momčad u natjecanju A-2 lige. Mlađi seniori nastupaju kao juniorska momčad u 1. hrvatskoj ligi. Kadeti su također članovi 1. HKL i to s odličnim rezultatima već petu godinu. Mlađi kadeti nastupaju također u 1. ligi, gdje, da tako kažem,”haraju” prvenstvom. Uz sve ostale stupnjeve natjecanja, sve su nam momčadi mlađih kategorija uključene u Županijsku ligu. Dakle, imamo sve uvjete za daljnji napredak. Kada tome dodam i naš stručni kadar, kao i sve one koji su tu uz klub, a pretežno su to sve bivši igrači, onda je jasno da imamo potencijal za gradnju svijetle samoborske košarkaške budućnosti.
Spomenuli ste stručni kadar. Poznato je da struka itekako mnogo znači za napredak. Klub u tom segmentu sigurno da pokazuje također napredak.
– Upravo tako. Uz rad s momčadima u našem klubu, naši stručnjaci provode i permanentnu edukaciju. Trener seniora, Josip Vlah, posjeduje licencu za vođenje momčadi u A-2 ligi, ali je sada i student više trenerske škole. Vodi seniore i juniore. Marin Sedlar nam je trener Kadeta, a Krešimir Klupač radi s mlađim kadetima. Tu su kao treneri još Marko Šilobod i Zdravko Džimbek. Sve, kako se kaže, ”domaći dečki”, koji su itekako privrženi klubu.
Spomenuli ste neke članove kluba, koji su tu, koji pomažu, i koji su jednostavno nedjeljivi iz ove vaše košarkaške sredine.
– Da, neki su tu kao stručno osoblje, ali još ih je više koji su članovi uprave kluba. Mislim da je to vrijednost, jer bivši igrači najbolje znaju problematiku, i mogu ju na najbolji način rješavati. Tu su uz nas nekolicine čelnika, Zdravko Džimbek, Vladimir Pavlin, Goran Dubravčić, Darko Župančić, Roberto Antolović, Robert Levanić, Miro Kelečić, a kada je to potrebno, u naš se rad uključi i Velimir –Veco Bašić. Nema među nama, kao što se to zna događati u drugim sredinama, bilo kakvih neželjenih tonova. Sve rješavamo dogovorom, i na to smo itekako ponosni. Mislim da jedna sredina, a takva jeste ova naša, jedino na taj način i može funkcionirati.
Velik je to pogon. Mnogo je tu selekcija i igrača. Sve to traži i znatna ulaganja.
– Tu ste potpuno u pravu. No, imamo nevjerojatno razumijevanje za naš rad mnogih relevantnih subjekata. Športski savez, naši sponzori, roditelji, upisnine i članarine, sve nam to osigurava solidno praćenje troškova rada i djelovanja, prvenstveno natjecateljskog dijela. Moram se pohvaliti i našim ostalim aktivnostima koje provodimo. Iako nismo bogata sredina, uključujemo se u mnoga događanja i pomažemo onima kojima to treba. Uključeni smo u akciju ”Vukovar” – Udrugu golubica, pa tako kada smo tamo, doniramo određena sredstva, koja prikupimo našim akcijama. Doniramo Caritas i aktivnost koja se odnosi na žrtve obiteljskog nasilja. Uključeni smo u program zaštite risa pri Državnom zavodu za zaštitu prirode – agencije za okoliš. Vidite, nama je želja da ris kao divlju životinju ponovo vratimo u samoborsko gorje iz kojeg je posve nestala. Naš je sada i zaštitni znak upravo ris. Eto, radimo i na sve smo to ponosni.
Na isteku smo 2015. godine. Nadolazeća 2016. sigurno da će u natjecateljskom pogledu biti itekako zahtjevna.
– Tu ste u pravu. Naime, dolazi do značajne reorganizacije natjecanja, pa je potrebno da naša momčad u A-2 ligi bude na kraju prvenstva plasirana do 7. mjesta. To nam je i cilj i posve realna mogućnost da to i ostvarimo. Bit će tu slijedeće sezone itekako jaka liga, pa shodno tome razmišljamo i o nekim igračkim pojačanjima. S mladima se sve zna. Želimo napredak i želimo da pokažu svoje stvarne mogućnost. Zalog tome je kvalitetan i stručan rad. Da bi to i ostvarili, razgovaramo i s trenerima Cedevite i Cibone, kako bi ih privolili da nam dođu i da pojačaju stručan rad s mladima. Ciljevi su postavljeni, a ja sam uvjeren da ćemo ih i ispuniti, kaže Leković.
Vrata kluba svima su otvorena. Kako kažu u ovom klubu, treba pokazati volju, odlučiti se i doći. Upisi su trenutno za one najmlađe, rođene 2004-2009. godine. I oni stariji, nakon što se provjere njihove mogućnosti, također se mogu uključiti u rad određene klupske selekcije.
I da. Mogu se pojaviti i trenirati oni najstariji – veterani. Momčad nastupa u Županijskoj veteranskoj ligi i među najboljima je. Dakle, veterani i ne primaju baš svakoga. Treba biti i tu velika kvaliteta. No, šalu na stranu. Košarka za sve i svakoga u KK Samobor. Sve na ponos Grada i športske ponude Samobora.
(F.S.G. – Preneseno iz lista Naš Samobor)