Poraz od Cedevite ispunjen ponosom

U utorak navečer gostovali smo kod aktualnog juniorskog prvaka Hrvatske KK Cedevita.

Malo tko je vjerovao da se naša, opet oslabljena ekipa (bez Marka Matijaščića, našeg ponajboljeg igrača) može ikako suprotstaviti moćnim prvacima sa Zagrebačkog velesajma. Nažalost, pehovi sa ozljedama i bolestima nas prate od samog početka lige i ne sjećam se da li smo ijednu utakmicu, nakon prvog kola odigrali kompletni.

Međutim, naši dečki nisu tako mislili. Odlučili su skupo prodati svoju kožu i odlučno su ušli u ovaj susret. Beskompromisno su se naši dečki borili sa fizički i visinski daleko nadmoćnijim protivnikom, nakrcanim reprezentativcima i niti u jednom trenutku nisu dozvolili protivniku da se rezultatski odvoji. Prva četvrtina je završila rezultatom 30:30.

U drugoj četvrtini se nastavila ista priča. Vodila se bitka za svaku loptu. U prvoj i drugoj četvrtini smo odlično igrali obranu (unatoč rezultatu), međutim, izgubili smo barem 15 lopti u kontrama, nakon što smo ih osvojili u obrani, a koje su potom protivnički igrači lagano pretvarali u koševe. U jednom trenutku se ekipa domaćina odvojila na 10 koševa razlike (42:32) i kada su svi pomislili da će utakmica krenuti u jednom smjeru, naši dečki su se opet trgnuli i zaredali koševima tako da je na poluvremenu rezultat bio 53:50 za domaćina.

Ista priča se nastavila i u trećoj četvrtini. Samoborski Risovi su i dalje igrali izuzetno agresivno u obrani i efikasno u napadu. Unatoč svim predviđanjima, naši dečki su u jednoj divovskoj borbi, održavali rezultat u egalu i vidljiva je bila zbunjenost, nevjerica i nemoć u domaćoj ekipi i njihovim navijačima, a oduševljenje na našoj strani i među našim navijačima. U 26. minuti utakmice Risovi dolaze na 63:62 i tada trener domaće ekipe zove time-out, nakon koje ekipa Cedevite prelazi na zonu 2-3 u obrani, gdje dolazi do izražaja njihova visinska nadmoć. Svaki naš promašaj je u skoku odlazio na stranu domaćina i polako se počela lomiti utakmica. Četvrtina je završila rezultatom 78:66.

U četvrtoj četvrtini su naši igrači držali razliku od nekih 15-ak koševa razlike do pet minuta prije kraja utakmice, a onda su počeli iz igre izlaziti Lovro Jelić, Filip Jagodić, Jakov Kontak i Ivan Alilović zbog pet osobnih grešaka. Više nismo imali snage, moći i iskustva da se dalje nosimo sa ovako kvalitetnim protivnikom i utakmica je završila rezultatom 113:75 za domaćina.

Velike smo pohvale za odličnu igru dobili, kako od strane izuzetno korektnih domaćina tako i navijača koji su prisustvovali utakmici.

Svi su naši igrači nastupili na utakmici i svi su dali sve od sebe, a nažalost, naš Mark Knezović se izuzetno loše osjećao tijekom utakmice, tako da je prosjedio više od 3/4 utakmice na klupi i nije mogao pomoći svojoj ekipi.

Tri naša igrača su bila dvoznamenkasta: Karlo Filipović koji je zabio 33 koša i koji je nedvojbeno bio najbolji igrač susreta, Lovro Jelić je zabio 16 koševa i pokupio tko zna koliko lopti pod koševima i Kristijan Iviček koji je zabio 13 koševa, ali je u obrani odigrao toliko zrelo da me je izuzetno ugodno iznenadio. Ostali igrači nisu zabili puno koševa, ali su se toliko borili da ih moram sve još jednom pohvaliti.

Iduću utakmicu igramo u nedjelju protiv Rudeša u našoj dvorani i nadam se da ćemo odigrati bar donekle tako kvalitetno kao protiv Cedevite.

 

KK SAMOBOR

Karlo Filipović 33, Lovro Jelić 16, Kristijan Iviček 13, Filip Jagodić 4, Jakov Kontak 4, Ivan Alilović 4, Noa Zorko 2, Mark Knezović 0, Jan Matović 0.